LEGENDE
Marko Polo je rođen 8. siječnja 1254. u Korčuli. U dobi od 17 godina odlazi sa svojim ocem Nikolom i stricem Matom svilenim putem po Aziji. Nakon 24 godine vraćaju se i donose papir, rižu, svilu, tjesteninu, mirodije, sladoled, porculan… tada još uvijek nepoznate Europi.
Nastanjuju se u Veneciji i nastavljaju trgovati.
7. rujna 1298. godine, Marko Polo sudjeluje kao zapovjednik mletačke galije u najvećoj pomorskoj bitci srednjega vijeka između Venecije i Genove, pred zidinama Korčule. Venecija doživljava poraz od kojeg će se godinama oporavljati. 7000 poginulih i 7400 zarobljenih Mlečana, među njima i Korčulanin Marko Polo. Biva zatvoren četiri dana u korčulanskoj tamnici, te provodi još godinu dana u genovskom zatočeništvu, gdje nastaje čuvena knjiga Il Millone koja opisuje njegova putovanja. Na samrtnoj postelji je rekao: „Nisam napisao ni pola onoga što sam vidio i doživio, jer sam znao da mi nećete vjerovati.
KORČULANSKI STATUT
Korčulanski statut, napisan 1214., te dorađen 1265. godine, najstariji je hrvatski pravni zbornik, a nakon ruske Pravde najstariji i kod Slavena. Snažan znak identiteta grada i otoka Korčule, statut svjedoči o visoko razvijenoj organizaciji života u zajednici. Korčulanski statut je među prvima u Europi ukinuo trgovinu robljem i uveo pomoć na moru, a budući da mnoge njegove odredbe zadiru u ekološku i ratnu problematiku, iz njega se još može učiti.
Evo neke odredbe ovog zakonika,
GL. V. O UDARCU RUKOM
…
određujemo da onaj tko udari nekoga rukom ili silovito rukama na njega nasrne, izgubi 3 perpera. Ako ne bude imao odakle platiti, neka se išiba.
…
(Korčulanski Statut iz 1214.g dopuna: 1265.g)
GL. XXV. O ISKLJUČENJU SUDACA
….
određujemo da onog (suca) koji je u trećem stupnju krvnoga srodstva i bližem s nekim tko ima spor pred sudom … knez isključi
…
(Korčulanski Statut iz 1214.g dopuna: 1265.g)
GL. LI. O BOGOHULJENJU
…
Određujemo, ako tko opsuje Boga ili njegove svece ili otajstva Crkve … neka plati 1 perper za kaznu. A ako ne plati, neka se veže uz kolac i neka stoji jedan dan tako vezan.
…
(Korčulanski Statut iz 1214.g dopuna: 1265.g)
GL. VIII. O SLIČNOM POSTUPKU PREMA SUSJEDIMA
…
određujemo da smo ubuduće dužni tako postupati sa susjedima, kao što oni s nama postupaju, ne dirajući nipošto u ranije utvrđeni položaj svih drugih zajednica.
….
(Korčulanski Statut iz 1214.g dopuna: 1271.g)
GL. XIII. O ZAJMU UZ KAMATE
…
određujemo da nitko ne daje zajam uz kamate, a tko dade, neka izgubi sve kamate koje je obećao dati i polovicu glavnice, a onaj koji primi novac u zajam uz kamate, neka izgubi 1 perper.
…
(Korčulanski Statut iz 1214.g dopuna: 1271.g)
GL. LXXXI. O ONIMA KOJI OMETAJU RIBARSKE POŠTE
…
određujemo da se nitko .. ne usudi ometati u ribarenju ili ribariti na mjestu gdje su ribari bacili svoje mreže, niti jedan drugoga ometati u ribarenju. A ako tko postupi suprotno, neka Komuni plati 2 perpera
…
(Korčulanski Statut iz 1214.g) dopuna: 1271.g)
GL. LXXXIV. O SLUŽBENICIMA
…
određujemo i naređujemo da se ni jedan čelnik .. niti koji drugi službenik .. ne usudi i ne drzne primiti neki dar, tj. životinje, vunu ili sir … kao mito, pod prijetnjom globe od 5 perpera za svaki prekršaj
….
(Korčulanski Statut iz 1214.g dopuna: 1265.g / 1271.g)
GL. CI. O RIBARIMA
…
određujemo da je svaki ribar koji ima ribe za prodaju dužan donijeti ih na ribarnicu radi prodaje svakome tko ih hoće kupiti. A ako bi ih prodavao drugdje .. neka svaki put plati 2 perpera
…
(Korčulanski Statut iz 1214.g dopuna: 1265.g / 1271.g)
GL. CV. O ZABRANI UVOZA STRANOG VINA
…
određujemo da nitko me smije uvoziti na otok Korčulu strano vino radi prodaje pod prijetnjom kazne od 25 perpera … Hoćemo ipak da za kućnu potrebu može svatko uvesti količinu od jedne bačvice.
…
(Korčulanski Statut iz 1214.g dopuna: 1265.g / 1271.g)
GL. CXX. O ŠTETAMA KOJE MORA NAKNADITI SELO
…
Određujemo, ako bi se u kojem selu ili na njegovu području dogodio neki zločin ili neko zlodjelo, a zločinac se ne bi pronašao, neka to selo naknadi tu štetu oštećenome.
….
(Korčulanski Statut iz 1214.g dopuna: 1265.g / 1271.g)
GL. LXV. ZABRANA PRAVLJENJA PASIKE U PRIVALI
…
nitko ne može sjeći šumu praveći pasiku (polje) u Privali, pod prijetnjom kazne od 25 perpera.
…
(Korčulanski Statut iz 1214.g reformacija, najkasnije 1455.g.)
GL.LXXII. KORČULANIN KOJI KORČULANINA PISMOM KLEVEĆE
…
ako se nađe da je bilo koji Korčulanin napisao ili u budućnosti bude napisao ili iznio protiv nekog drugog Korčulanina nešto što tome nanosi koju štetu .. neka bude kažnjen imovinski i osobno kao izdajica.
…
(Korčulanski Statut iz 1214.g reformacija, najkasnije 1455.g.)
GL. LXXV. GDE TREBA BACITI SMEĆE
…
svaki onaj tko čisti svoju kuću … ne smije to smeće baciti na koje javno mjesto ni njime natrpati ga, a osobito ne luku .. pod prijetnjom kazne od 5 perpera. .. A uz to treba da se to smeće ukloni na trošak toga koji ga je tu bacio.
…
(Korčulanski Statut iz 1214.g reformacija, najkasnije 1455.g.)
BRATOVŠTINE
Posebno bogatstvo otoka Korčule su njezine bratovštine koje su već od ranog srednjeg vijeka razvijale humanost i pomagale najsiromašnijim članovima u najtežim vremenima, te se zalagale za opći društveni i kulturni napredak. U gradu Korčuli ima ih tri: bratovština Svih Svetih (iz 1301. godine), Svetog Roka (iz 1575. godine) i Gospe od Utjehe ili Svetog Mihovila (iz 1603. godine). Svake godine bratovštine sudjeluju u procesiji za Veliki Petak i 27. srpnja na dan Svetog Todora, zaštitnika grada.
MOREŠKA
Viteška igra koja se sačuvala još jedino u Korčuli, iako se nekada igrala u mnogim mediteranskim gradovima. Ples-sukob koji nastaje kada bijeli kralj sa svojom vojskom dolazi osloboditi bulu, svoju vjerenicu koju je oteo crni kralj. Tijekom ljeta ples se izvodi ponedjeljkom i četvrtkom.
KUMPANIJA
Ples s mačevima koji je sačuvan u mjestima Pupnatu, Smokvici, Čari, Blatu i Veloj Luci, a podsjeća na borbe Korčulanskih četa protiv gusara koji su kroz stoljeća napadali otok.
Moštra
Ples sa mačevima koji se sačuvao u Žrnovu i uz Morešku i Kumpaniju obogačuje blago viteških igara otoka Korčule.
OTOK VRNIK
Iz njegovih 29 kava – kamenoloma crpio se kamen za gradnju starog grada Korčule, mnoštvo palača u Dalmaciji, Veneciji i Europi. Gledajući danas te kave, neke od njih dubine veće od 40m, u tišini još uvijek možete čuti zvuk metala s kojim su neumorne ruke obrađivale ovaj predivni, mudri, bijeli kamen.
OTOK BADIJA
Badija je kroz stoljeća bila središte duhovnog života sa svojim prelijepim franjevačkim samostanom iz 14. stoljeća. Omiljeno izletište Korčulana.
OTOK MAJSAN
Na otoku Majsanu se nalaze ruševine ribarskog sela iz doba rimske antike, u vrijeme ranog kršćanstva preinačene su u mali samostan i kao takve nastavile živjeti do kraja srednjeg vijeka. Sačuvani su ostaci arhitekture u kojoj se raspoznaje niz povezanih prostorija neophodnih životu manje zajednice ljudi na usamljenome otočiću.U plitkoj uvali nalazi se gat, a zatim slijede gospodarske gradnje: orsan za izvlačenje lađa i turnjačica za pripremu ulja od maslina koja bijahu zasađene na terastome terenu južno od sklopa. Iza njih je ograđeno groblje s grobnicama zidanim od kamena na rimski način – ističe se jedna sa svodomnaslonjena na ranosrednjovjekovnu crkvicu okrenutu zapadu, ispred veće cisterne koja je prikupljala kišnicu s krovova i osiguravala opstanak stanovništva otočića. Glavni ulaz u spojene prostorije je zaklonjen sa sjeverne strane, pod kulom trokutnog tlocrta koja je nekoć branila naselje od neprijatelja, baš kao i druga četvrtasta kula s iste strane sklopa.
Dugi i uski unutrašnji hodnik vodi do prostranog dvorišta u središtu naselja oko kojeg su razmješteni stambeni sadržaji: zajednička spavaonica i kuhinja s ognjištem te kupatilo koje se grijalo iz poda.
Sve su ove radnje nastale do IV stoljeća poslije Krista kad je na otočiću zaživio mali samostan – prvo ranokršćansko sjedište u okružju Pelješkog kanala i Korčule. Tada je čitav sklop preuređen jer je pravokutna središnja prostorija tik do groblja pretvorene u svetište.U njenu je prostoru smještena grobnica s oltarom, pa se vjeruje da je tu bila pokopana jedna ugledna vjerska osoba : možda sv. Maksim po kojem se otočić i prozvao.
Naime od XI.stoljeća se bilježi kao « insula S.Maximi », kasnije « Sutmaxim » = Majsan.
Isprva je zdanje bilo ukrašeno zidnim freskama, a u drugoj fazi dobilo izgled « memorije » s četiri jaka nosača visoke kupolice nad grobom.Odonda se sve unutrašnje komunikacije podređene posjećivanju tog obrednog mjesta kojeg se često častilo iz predvorja, kroz novootvoreni prozor. Pristup unutrašnjosti imali su samo svećenici, čija se grobnica također nalazila u ovoj prostoriji.
Stražnje su veće građevine služile za pohranu ratarskih proizvoda : uz njih je bio ozidan polukružni nužnik, a na kraju tri izdvojene spavaonice za članove samostana. Pored je jedna redovnička grobnica, a druga, još veća, nalazi se na susjednom obronku, uz koji se uspinje staza do utvrde na najvišem vrhu otočića. Odavde se nadzirao prolaz lađa jer je Majsan i nastanjen iz uglavnom strateških razloga.
Arheološkim iskopavanjem ruševina 1962-1968. Godine nađeno je mnoštvo predmeta svakodnevne uporabe iz doba Rimljana, metalnog novca i nakita bizantskog podrijetla, ulomaka kamenog ukrasa svetišta iz V-VI st. te iz X-XI st. poslije Krista, tako da se otvara cjelovita slika o povijesti otočića koji je privlačio hodočasnike do XVI stoljeća i trajno na prometnome mjestu bio sklonište brodovima.
Nalazi s Majsana čuvaju se u Pomorskom muzeju u Orebiću.
Igor Fisković
LUMBARDSKA PSEFIZMA
Psefizma je u kamenu zapisan povijesni dokument iz kojeg izranja 2300 god. Stara priča o korijenima današnje Lumbarde. Otkrivena je u drugoj polovici 19. Stoljeća, na vrhu brežuljka Koludrt u Lumbardi,u ruševinama antičke cisterne za vodu . Od tih davnih dana do danas, bile su joj posvećene brojne studije domaćih I stranih autora. Ona, naime predstavlja jednu od rijetkih sačuvanih potvrda o utemeljenju nekog grada u antičkom svijetu uopće I prvorazredan je izvor za proučavanje grčke kolonizacijske prakse. Istraživače je, osim toga, dodatno intrigirala činjenica da se o samoj naseobini, čije postojanje Psefizma nedvojbeno potvrđuje, ne zna praktički ništa . Da je kojim slučajem I ona utonula u povijesni mrak, čitava ova priča vjerovatno nikada ne bi bila ispričana. Srećom, Psefizma je nadživjela I svoje stvoritelje I njihov grad, ostavši sačuvana sve do naših dana kao ključni svjedok stvaranja prve lumbardske urbane jezgre.
Lumbardska psefizma ispisana je na kamenoj ploči s profiliranim gornjim završetkom, napravljenoj od crvenkastosmeđeg vapnenca.Njena najveća visina iznosi oko 1 m, debljina 13 cm, a natpisno polje široko je 69 cm.
Tekst natpisa sastoji se od dva dijela. Prvi predstavlja psefizmu – zaključak narodne skupštine o osnivanju kolonije I podjeli zemlje doseljenicima.Drugi dio donosi popis kolonista razvrstanih u tri dorske file ( plemena ): Dimane, Hile I Pamfile.
U prijevodu tekst glasi:
Neka je sa srećom. Za hijeromnamona Praksidana (Mahaneja mjeseca utvrđen je ugovor o osnivanje naseobine između ) Isejaca te Pila I njegova sina Daza. Ovo (su osnivači naseobine ugovorili) I narod odlučio: da oni koji su prvi (zauzeli zemlju) i obzidali grad dobiju posebno zemljište za gradnju kuće unutar utvrđenog grada, posebno s dijelom, a od zemlje koja je izvan grada da isti dobiju odvojeno prvi ždrijeb obradive zemlje od tri pletra, a od ostale dijelove, da se zapiše ( kakav je ždrijeb I kakav dio) svaki dobio. U trajnom posjedu neka bude njima i (njihovim potomcima) jedan pletar i pol po svakome; kasniji doseljenici neka dobiju od ( neraspodjeljene zemlje u polju) četiri I pol pietra; da se ( vlasti zakunu da neće nikad) ni grad ni zemlju ponovo dijeliti; ako netko od vladajućih nešto predloži ili se pak netko složi protiv ove (psefizme, taj neka potpadne pod atimiju) a imetak njegov nek postane narodnim vlasništvom; nekažnjen nek ostane onaj koji ga ubije…Ovi su dobili zemlju I obzidali grad.
Slijedi popis kolonista u tri dorske file. Po nekim mišljenjima, sačuvano je oko 240 imena od izvornih 300, koliko se pretpostavlja da ih je bilo na natpisu.
Interpretacije
Sudeći po tekstu Psefizme, osnivači lumbardske naseobine bili su Grčki kolonisti s otoka Isse ( današnjeg Visa ). Kao i Dorani, među sobom su se dijelili u tri file. Predstavnici svake zasebno sačinjavali su narodnu skupštinu pod čijem su ravnanjem bili I unutrašnji I vanjski poslovi polisa. Ova je skupština možda I birala I hijeromnamona – najvažnijeg državnog službenika čiji je opseg dužnosti obuhvaćao svjetovni I religijski život grada. Budući da je riječ o anualnoj službi, Isejci su po njoj označavali godine. Tako je i Lumbardska psefizma datirana po hijeromnamonu Praksidamu.
Pil i njegov sin Daz najvjerovatnije su bili predstavnici lokalne Ilirske aristokracije, odnosno, vlasnici zemlje koja je Isejcima zapela za oko. Psefizma ukazuje da je naseobina bila osnovana temeljem ugovora ovih dviju strana, dakle mirnim putem.
Iako se nikad neće pouzdano znati koji su sve razlozi potakli dvjestotinjak popisanih Isejaca da se otisnu u nepoznato, moguće je da ih je prvenstveno gonila nužda. Naime po nekim mišljenjima, u pitanju je bio potez kojim su se vladalačke strukture u Issi uspješno riješile svojih osiromašenih bezemeljaša. To je uostalom, bio čest slučaj u grčkoj kolonizacijskoj praksi. No, lumbardska naseobina posve sigurno nije bila isključivo agrarnog karaktera, na što upučuje već I njen izvrstan strateški položaj. Kontrolirajući ulaz u Pelješki kanal, kao jednu od najvažnijih pomorskih prometnica, Issa je svojom produženom rukom vrlo elegantno mogla ostvariti nadzor nad plovidbom I trgovinom kroz Jadran.
Osim Psefizme, koju čuva Arheološki muzej u Zagrebu, u 3. Stoljeće prije Krista datirani su I nalazi iz uništene nekropole na predjelu Sutivan podno brežuljka Koludrt, koji su pohranjeni u Gradskom muzeju u Korčuli. To su zapravo, jedini sačuvani tragovi Isejskih doseljenika. Za vjerovati je, međutim, da će buduća istraživanja pružiti konkretnije dokaze o postojanju njihovog zagonetnog grada.
S.Hančević arheolog
ZVONA
Zvona se več spominju u Korčulanskom statutu iz 1214, a ukupno ih ima 29 u 15 crkava i crkvica uključujuči i one na Badiji i Vrniku . I kao u dragoj pjesmi.. .pričaju našu povijest brižno kao otac sinu…„ Zvonila su za oluje, zvonila su za vjenčanja Zvonila su za živote i za zadnja putovanja ,Kao neka vječna glazba, naše slave, našeg jada ,Zvonila su od davnina, stara zvona moga grada
BRODOGRADNJA
Brodogradnja je još od srednjeg vijeka uz kamenoklesarstvo, poljoprivredu i trgovinu bilo jedno od glavnih zanimanja Korčulana. Brodogradilišta su bila smještena tik uz zidine prema jugozapadu I nešto dalje prema jugoistoku, te su zajedno pospješili razvoj predgrađa. Zbog blizine grada , brodograditelji su bili sigurniji i lako su mogli stupiti u obranu grada.
DOČEK POLA NOVE GODINE
U Korčuli se već tradicionalno slavi 30. lipnja doček Pola Nove godine. Maskirani Korčulani i turisti plešu na ulicama uz pjesmu i vino, i svi zajedno zaboravljaju stresno vrijeme u kojem živimo.
KORČULA – mali uvod o bioraznolikosti
Uvjeti života na Sredozemlju podržavaju bioraznolikost stvarajući bogatstvo biljnih i životinjskih vrsta kao malo gdje na svijetu. Ti su uvjeti takve naravi da su svakoj populaciji pružili minimum uvjeta za opstanak i polagani razvoj. Evolucija je u suradnji s geološkim, tektonskim i klimatskim promjenama na području Jadranskog mora, čiji je dio i otok Korčula, stvorila jedno od važnijih središta bioraznolikosti na planetu.
Površina otoka Korčule čini 0.5 % ukupne površine RH. Na njoj se nalazi više od 19 % svih biljnih vrsta lijepe naše što potvrđuje značajan udio Korčule u bioraznolikosti Hrvatske.
Otok Korčula kao dio Jadrana dovoljno je malen da ga posjetitelj može obići i pobliže upoznati, a opet dovoljno velik da posjetitelja uvede u bogatstvo života Sredozemlja. S više od tisuću biljnih svojti koje ga nastanjuju, s više od 160 speleoloških objekata nastanjenih jedinstvenom podzemnom faunom, sa svojim prekrasnim borovim i hrastovim šumama, s ukupnošću svoje prekrasne prirode, Korčula će vas oduševiti bogatstvom života.
ORHIDEJE
Od oko 25000 poznatih vrsta orhideja u svijetu, samo oko 1% živi u Europi. Otok Korčula krije 35 vrsta orhidejskih posebnosti i rijetkosti u Hrvatskoj.
VELA SPILJA
Vela spilja jedno je od najvažnijih paleolitičkih arheoloških nalazišta na Mediteranu. Život se ovdje odvijao dugi niz godina, od posljednjeg ledenog doba prije 20000 god do 1500 god. pr. Kr. Ovo je jedinstvena lokacija za istraživanje ljudske prilagodbe kroz cijelo ledeno doba i poslije.
